1. |
Knjige
03:07
|
|||
|
Opkolile me noćas knjige –
Zure u mene iz svog praha.
Ćutljive – ko od strašne brige.
Zbijene – ko od teškog straha.
Ja znam da svaka kao živa
(Mada nema oka, uha!)
Za mene neki govor skriva
U nepomičnoj urni duha.
I sve što gledam u njih dublje
Sve mi se manje mrtvim čine
Te škrinje mraka, tajne zublje.
Jedne me mame, druge plaše –
Neznanim glasom ko iz tmine:
Uđi u mrtvo carstvo naše!
Stevan Raičković
|
||||
2. |
Bela golubica
03:05
|
|||
|
Bela golubica reci mi da l' si
što me čeka ujutro na terasi?
Ne pomiče se, samo gleda u me,
kao da moju tugu razume.
I tek kad naglo u nebo poleti
na tvoju dobru dušu me seti.
Pero Zubac
|
||||
3. |
Posveta
02:56
|
|||
|
Ponekad se, setna, vraćaš mojoj rimi,
zaišteš od reči nigdinu beskrajnu,
očiju sklopljenih odjeke prikupljaš
i drumski prkos dlanove ti dira...
Ponekad se setna vraćaš mojoj rimi,
ponekad se setna meni vratiš.
Ponekad se setna, vraćaš mojoj rimi,
k'o umorni putnik snoviđenja željna.
Svetlost te sačeka tamo gde smo bili
i sve je tad opet poznata tišina...
Ponekad se setna vraćaš mojoj rimi,
ponekad se setna meni vratiš.
Svetlana Fucić
|
||||
4. |
Užasne su večeri hladne
02:30
|
|||
|
Užasne su večeri hladne,
Vetar što drhti od nespokoja,
I drumom uznemirijući šum
Nestvarnih koraka bez broja.
Ko sećanje na bolest skorašnju
Hladna je svitanja pruga,
Pouzdan znak da smo u vlasti
Neraskidivog nekog kruga.
Aleksandar Blok
|
||||
5. |
Ogledala sreće
02:20
|
|||
|
Mladić i djevojka nose
u srcu mladost vedrine.
Jutrom, kad prolaze cestom,
drže se za ruke, nježno.
Ruka je djevojke topla:
Mladić se njom poigrava.
Djevojka veselo gleda,
smiješi se, žurno korača.
Oči su im pune radosti.
oči su im ogledala sreće.
Dragutin Tadijanović
|
||||
6. |
Sunce se smije
03:36
|
|||
|
Sunce se smije mrtvacima:
Vi
s bolnim licima
i s bolnim srcima,
s usnama vrelim
što pjevaju
svetoj Pravdi.
Kruti asketi
u modrim kaputićima,
s mišlju, čvrsto
u budućnost uprtom,
i s rezignacijom
u crnim očima.
Ja sam raskoš.
Srečko Kosovel
|
||||
7. |
Jedan maleni cvet
03:45
|
|||
|
Jedan maleni cvet
jos ni progovorio nije
a već je znao sve tajne Sunca
i sve što zemlja krije.
Jedan maleni cvet
još nije ni prohodo
a već je umeo sam da se hrani
svetlošću, vazduhom i vodom.
Jedan maleni cvet
ne zna da čita i piše,
al’ zna šta je život, šta je svet,
i miriše, miriše.
Branko Miljković
|
||||
8. |
Greh
02:23
|
|||
|
Grešio sam mnogo, i sad mi je žao
i što nisam više, i što nisam luđe
jer, samo će gresi, kada budem pao
biti samo moji – sve je drugo tuđe.
Grešio sam mnogo, učio da stradam
leteo sam iznad vaše mere stroge
grešio sam, jesam, i još ću, bar se nadam
svojim divnim grehom da usrećim mnoge.
Grešio sam, priznajem, nisam bio cveće
grešio i za vas, koji niste smeli,
pa sad deo moga greha niko neće
a ne bih ga dao – ni kad biste hteli.
Duško Trifunović
|
||||
9. |
Beethoven
03:11
|
|||
|
Ta teška ruka gradila je svoj svijet
koji je svijet naš stavio u sjenu.
Bogzna bil' mu bio takav let
da nije bio prikovan uz stijenu.
Kroz život hodao je mrk i gluh,
al' u njemu su pjevale armade,
blaženstva silna i propale nade -
pa što će nadzemaljskom biću sluh.
Kao što slavuju ljudi bodu oči,
da ljepše pjeva nego slavuj zdrav,
i on bje jači u gluhoj samoći.
Brujo je klavir, on ga čuo nije;
u zrcalo je gledo čudan sav,
gdje mu se zaplakano lice smije.
Vjekoslav Majer
|
||||
10. |
Stih
02:28
|
|||
|
Stih zrije,
a gorko je sjeme stiha.
Grozna i tiha
sila stihove sije.
Stih žeže,
a peku goruće rane.
Đavo iz stiha pane
i dušu veže.
Stih mori,
otrovni plamen lije.
Stih zrije
i zrijući gori.
Miroslav Krleža
|
||||
11. |
Starac
02:48
|
|||
|
Star sam, slab sam, iznemogo,
Prožima mi dušu stud;
Borbe beše vrlo mnogo,
Sad odmora hoće grud.
Zaman, što me razgovara
Prošlih dana spomen znan:
Mene muči i obara
Neodoljiv neki san –
Svršeno je… Pogled tužan
Ukočeno na svet sja:
Vidim da već nije nužan
Nit’ ko meni, – ni kom ja
Star sam, slab sam, iznemogo,
Prožima mi dušu stud;
Borbe beše vrlo mnogo,
Sad odmora hoće grud –
Al’ me ipak radost neka
Utešiti lepo zna:
Mnogo milih mene čeka
U državi večnog sna…
Vojislav Ilić
|
||||
12. |
Predgrađe
03:53
|
|||
|
(izbor strofa iz pesme)
Kraj kućica, koje me sjećaju sela,
Žalosne, hladne kućerine -
Tu se na oknima vječito zrače
Uboge crvene perine,
A ljudi kroz poniženja idu
Dok jad ih u grob ne rine.
Kad u sobu stupiš, potresu se stakla
I prljave daske na tlima.
Na stijenama soba umjesto slika
Pjega od vlage ima,
A kada ti najbolji ponude stolac,
Stide se jer se klima.
Na oknima kržljave fuksije cvatu
U zraku punom sjete.
Djevojka jedna u šarenoj bluzi
Sjedi i čarapu plete,
Pjevuckajuć neku tugaljivu pjesmu
Iz stare operete.
A žene rade, vječito rade,
I rade i djecu doje,
I rijetko i nerado u grad povedu
Dečke i kćerkice svoje,
A kada kroz bogate ulice idu,
One se izloga boje.
Jer tamo ima malih mašina
I lutaka na hrpe,
I sve je to lijepo, i sve je to ljepše
No njihova lopta od krpe,
I samo im želje na oči navru,
I djeca i matere trpe.
Tramvaj je pred njima petnaest koraka,
One se boje već prijeći.
Neko ih grubo na ulici gurne,
One ne vele ni riječi -
Davno su one već navikle na to
Da ih se gura i gnječi.
Pred zrcalom, koje iskrivljuje lice,
Kosu po starinski dijele
Djevojke, koje na nezgrapne noge
Navlače čarape bijele -
Jeftine čarape, čarape krasne,
Samo ako su cijele.
Nedjeljom oci napune krčme,
A majke crkvene lađe,
I krste se prstima tvrdim od posla
Da utjeha s neba im sađe,
Pa ako i nemaju kod kuće kruha
Za svijeću se mora da nađe.
Govori čovjek u lijepom ornatu
- Ručavši ručak svoj tečni -
Da će ih Isus, kralj siromaha,
Povest u život vječni,
I da će med anđelima živjet,
I da će biti srećni.
Pa ako te amo dovela šetnja
U jedan sunčani dan,
Sa smiješkom na licu i svjetlom u duši,
Bez njih ćeš otići van,
I zaman ćeš htjeti obnoviti radost -
Uzaman.
Dobriša Cesarić
|
||||
Nemanja Nešić i Miloš Zubac Novi Sad, Serbia
If you like Nemanja Nešić i Miloš Zubac, you may also like:
featured on Bandcamp Radio Mar 26, 2024
go to album
Introspective, homespun folk tunes from John Donne that feel informed by the sugary bleakness of '80s and '90s indie pop.
go to album
PuSHING THE PuLL DOoR
by Tom Houston
Tom Houston swings between heartfelt folk and quirky slice-of-life spoken word, augmented with electronics, on his latest LP.
go to album
The tender UK psych folk on “Continuum” explores motherhood through song.
go to album
Little Anchor
by Bev Lee Harling
The first solo release in over a decade from Bev Lee Harling is a personal travelogue filled with euphoric compositions.
go to album
In Our Nature (Album)
by José González
featured on Bandcamp Radio Sep 21, 2021
go to album
featured on Bandcamp Radio Sep 21, 2021
go to album
